PIŠE: DR BRANKO BABIĆ
Teza o novom alajbarjaku je uslovno prihvatljiva, kao privremeno probno rješenje. Nova zastava alajbarjaka – zeleni krst na trobojnom horizontalnom polju: crveno-bijelo-crveno. Uoči Grahovačke bitke izvršena je reorganizacija alajbarjaka: na trobojnom polju (crveno-bijelo-crveno) odnosno na bijeloj horizontali našao se bijeli dvoglavi orao u uzletu, sa vladarskim insignijama, šarom i skiptrom u kandžama, krunom iznad orlovih glava i sa zlatnim lavom u pokretu ispod orla. Karakteristično je koplje ukrašeno crvenom, bijelom i plavom bojom – slovenskim bojama. Na grudima orla su inicijali “DI”. Kasnije će se ova zastava nazvati trobojkom i postaće karakteristična za Srbe i Hrvate , kao nacionalni simbol u doba revolucije 1848-49. g. Alajbarjak će ubrzo postati ne samo glavni barjak cjelokupne vojske već i državna (dvorska, dinastička) zastava.
Što se tiče barjaktara, Knjaz Danilo potvrđuje ranije nasljedno pravo u pojedinim porodicama, bratstvima i plemenima. Izvršio je izbor “među potomcima starih zastavnika”, što potvrđuje i broj od 150 barjaktara na 13.300 vojnika registrovanih u Crnoj Gori početkom šezdesetih godina XIX vijeka.
Novina knjaževe reforme je formiranje posebnih zastava – garde . Na to nas upućuje Rade Turov Plamenac u svojim Memoarima. On kaže da su gardijski barjaci bili: bijeli dvoglavi orao na sredini crvenog polja, ali bez lava?
K. Petković navodi 3 vrste različitih vojnih barjaka: knjaževski standard za alajbarjak, “flag” – stotinaška četna zastava i znamja kao gardijska zastava.
Važan podatak o trobojkama donose Srbske novine. Ovaj list 9. aprila 1858. g. donosi vijest da se u Kotoru prave crnogorske zastave “kao obične slavenske trobojke”. List Vanderer dobija dopis iz Kotora da su knjaz Danilo i knjeginja Darinka u Prčanju , u morskom kupatilu, imali trobojku: bijelo, plavetno crvenu zastavu. Ova trobojka fungira “kao zvanična” narodna zastava. Lenorman i Pjenkovski u svojim monografijama o Crnoj Gori opisuju narodne trobojke sa tri horizontalne boje: plava-vjera, bijela-nada i crvena-milosrđe (Lenorman ), dok Pjenkovski ima ovakav redosled: crvena, plava i bijela.
Vraćamo se na neka zapažanja o alajbarjaku. Rekli smo da je u doba vladavine mitropolita Petrovića alaj barjak bio: crveni (zlatni) krst na sredini blago pravougaonog polja, crveno obrubljenog. Druga verzija izmijenjenog alajbarjaka napravljena je uoči 1858. godine: crveno polje obrubljeno zlatnim resama; na sredini polja je bijeli dvoglavi orao raširenih krila sa skiptrom u jednoj i šarom u drugoj kandži; šar je okovan, a na vrhu je krst; iznad dvoglavog orla je zlatna kruna sa po dva plava i crvena i bijelim draguljem; ispod orla je zlatni lav u pokretu. Ovakav amblem je upotrebljavan do kraja XIX v., uz vladareve inicijale “DI”, a potom “NI”. Vladar je imenovao za alajbarjaktara (u Veljem ratu 1876-78.) Zeka Popovića , a kopiju je dao Jovici Zirojeviću na Crnom kuku . Po junaštvu pripao bi Pivljanima , ali ustanak Hercegovaca prvi počinju Nevesinjci .
Izgleda da je druga verzija crnogorskog alajbarjaka nepromijenjena sve do I Balkanskog rata. Nema arhivskih podataka o Njegoševim izmjenama za ovo vrijeme.
Uoči samog Balkanskog rata pojavljuje se njegova treća verzija. Po izvorima nije poznato zbog čega njegova izmjena. Ne zna se ni tačno kada je urađena njegova treća verzija, možda je uzor tome bio trobojni barjak knjaza Danila . U trećoj verziji alajbarjaka došlo je do kombinacije narodne trobojnice: crveno-plavo-bijelo polje sa dvoglavim orlom, kao na državnim zastavama, te bataljonskim i brigadnim barjacima. Moguće da su se nove zastave: bataljonska, brigadna, tvrđavska i dvorska, likovno poklapale sa ranijim alajbarjakom. Vjerovatno je trebalo naći njegovu III verziju. Zna se da je alajbarjak Marko Zekov Popović uoči polaska za Podgoricu “razvio pred Dvor alajbarjak i s njim ušao u automobil”. Sačuvana je fotografija krajem aprila 1913. na kojoj se vidi okićen automobil sa crnogorskom trobojkom i dvoglavim orlom. Na snimku se vidi kada se pobada ovaj barjak (prednji dio automobila).
Prelazimo na opise barjaka.
Opis barjaka iz 1865. – Crnogorski godišnjak Orlić za 1866, urednik Jovan Sundečić , Cetinje , 47, napomena I.
“Ova narodna crnogorska velika zastava ima na crvenom polju raskriljena dvoglava bijela orla, kojemu su žuta oba kljuna i obje noge, a velika zlatna kruna stoji u srijedi iznad orlovijeh glava. Kruna je svedena i na vrhu zlatnim krstom urešena. Orao u desnoj pandži drži zlatni vladalački žezao, a u lijevoj zlatnu s krstom na vrhu jabuku, preko koje je pas povučen od desne do lijeve strane pa onda iz sredine do pod krst. Ovaj pas iskićen je dragim kamenjem. Ispod orla stoji veliki žuti lav, obrnut prema desnoj strani, sa isplaženim crvenim jezikom i uzvijenim repom, držeći podignutu desnu nogu. Zastava je ova prikovana za trobojno koplje. Ona se inače zove alajbarjak...”.
(NASTAVIĆE SE)